Nepal (3): Suvenir naš svagdašnji

S putovanja neki nanesu tone suvenira, a drugi pak samo magnetić no gotovo svi sa neke daleke destinacije volimo ponijeti uspomenu. Dok se većina ljudi zadovolji simboličnim suvenirčićem za par dolara dio populacije voli donijeti nešto autentično pod cijenu da istresu malo više novca iz kese.

Kad se priča o nepalskim suvenirima vjerojatno ćete prije ili kasnije spomenuti dva najpopularnija i najprepoznatljivija simbola ove države – pašminu i kukri odnosno kukuri kako ga Nepalci zovu.

Nož koji je stvorio Nepal

Kukri je definitivno jedan od najimpresivnijih suvenira koje može jedan putnik ili turist donijeti iz Nepala. Riječ je o dugom, zakrivljenom nožu slavnih nepalskih vojnika iz plemena Gurkha koji glase za ponajbolje ratnike na svijetu. Ne samo da lijepo izgleda ovaj 40-ak centimetara dugački nož već je i duboko ukorijenjen u nepalsku kulturu i priča jednu impresivnu stranu povijesti ove srednjoazijske zemlje. Originalno izrađeni kukri nož bi trebao težiti do 900 grama i imati duljinu od 40 do 50 centimetara te bi mu oštrica morala biti čelična. Idealno je ako se čelik proteže skroz do dna drške te je ukotvljen u nju, jer mu to daje čvrstinu. Također treba napomenuti da se noževi mogu naći u različitim veličinama, jer ih Gurke i izrađuju za različite namene no originalni, vojni koji je i proslavio Nepal se pronalazi u gore spomenutim dimenzijama.

Uz veliki nož u kompletu mora doći futrola, uglavnom od jakove kože, i dva nožića koji se koriste kao alatke za oštrenje. Gurka ratnici nisu skloni kiču tako da na originalnim oštricama izuzev dvije dugačke udubine pri tupom dijelu oštrice i jednog ‘zuba’ pokraj drške, dekoracija i nema.

Iz osobnog iskustva sugerirao bih da izbjegnete kupovinu kukrija u Kathmanduu, a pogotovo na Thamelu već da to obavite u miru Pokhare. Prodavači su strpljiviji i korektniji te se uz malo dobre volje i pregovaranja mogu pronaći zbilja kvalitetni komadi za oko 350 kuna. Mislim da ne biste trebali imati problema s prenošenjem istog preko granice s obzirom da ja nisam imao nikakvih upita ni prepreka. Vjerujem da ga je dovoljno staviti na dno kofera.

Pašmina – meko zlato

Pašmina je za razliku od kukrija znatno nježniji i otmjeniji suvenir. Riječ je o finoj vuni koja se pravi od nepalskih koza, a najfinija je ona koja dolazi s vrata. U Europi je pašmina poznata i pod imenom kašmir, jer je taj tip vune na Stari kontinent stigao iz istoimene indijske pokrajne. Inače, ime pašmina dolazi iz perzijskog jezika i znači ‘napravljeno od vune’, a može se prevesti i kao meko zlato. Nepalska pašmina je po gotovo svim kriterijima tik do one iz Kašmira no morate biti jako oprezni kada je kupujete i plaćate veće iznose s obzirom da se na Nepalu etiketa ‘100% pashmina’ stavlja na sve što im dođe pod ruku.

Ipak postoji nekoliko trikova uz pomoć kojih se prava pašmina može prepoznati. Prvi je u svakom slučaju test gorenjem. Uzmete jednu nit i zapalite je. Ukoliko je riječ o pamuku on će kontinuirano goriti dok prava vuna će se izgasiti vrlo brzo. Također miriše drugačije što možete lako prepoznati. Treba voditi računa i o dodatcima plastike u vuni no i to možete prepoznati paljenjem jer će ostati tragovi na dlanu kad protrljate zapaljenu nit što nije slučaj s čistom vunom koja potpuno nestane.

Drugi trik je da provjerite etiketu. Prava pašmina je toliko nježna da se na nju ne lijepi i ne ušiva etiketa već se samo na četri ugla zakači za tkaninu. Zadnji test je dosta zgodan i nakon njega će i prodavač sam priznati ukoliko nije riječ o pašmini jer će misliti da znate što radite. Naime, prava pašmina se može stisnuti na zbilja mali prostor tako da cijeli šal možete provući kroz prsten.

Kao i sa kukrijem savjet je da pašminu kupujete u Pokhari. Nekoliko specijaliziranih trgovina će vam ponuditi golem izbor te su cijene znatno pristupačnije nego u Kathmanduu. Kvalitetan komad pašmine ručne izrade se da kupiti za 25 dolara odnosno 150 kuna što je i dalje dva do tri puta jeftinije no u Europi.

Treća vrsta suvenira koju Europljani rado ponesu iz Nepala jesu fosili. Okamene se nalaze na svakom uglu u Pokhari i može se relativno jeftino dobiti zbilja krasan primjerak. Ono što je problem s tim suvenirom jest činjenica da će vam ga vrlo vjerojatno oduzeti na aerodromu i ponovno vratiti na tržnicu tako da vam se bolje držati pašmine i kukrija.

O autoru aldofranicevic

Novinar, wannabe putopisac i prije svega putnik...
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s