Ljubavni jadi H.C. Andersena

Hans Christian Andersen i da živi danas virujen da bi bia velika faca. Lipo bi se zna obuć, dica bi ga pitala za selfie, gostova bi u televizijskim emisijama u popodnevnim satima i ima bi svoju kolumnu u nekim dobrim novinama di bi pisa o umjetnosti.

Kao što svaka lipa priča ima i svoju tamnu stranu tako bi sluteći po stvarnim zapisima iz njegovog života, H.C. vjerojatno bia meta mačističkih ispada glupljih razrednih kolega, a u školskim danima ne bi bia puno popularan, jer svi znamo da knjiški moljci nisu prvi izbor najpopularnijim odnosno onim curama kojima prvima u srednjoj narastu grudi. I posli bi živia dupli život. S jedne strane majke i bake bi ga lipo gledale jer je kreativan, pristojan i drag, no njihovim kćerima bi uvik ništo smetalo kod dragog, ali ružnjikavog Danca. Na kraju bi počea stalkat po Facebooku i  pod pseudonimom otvoria račun na Tinderu di bi sakriven u anonimnost slao lascivne poruke i momcima i curama trudeći se uklopit. Javno otkriće njegove tajne zauvik bi prominilo sliku o velikom piscu i sve bi završilo ružnim tonovima.

Sad bi vi mogli reć da san prolupa i pišen gluposti o genijalnom književniku no dopustite da vam ispričam stvarnu priču o najvećem danskom sinu pa onda sudite.

Andersen je u rodnoj Danskoj nacionalni heroj. Dugo vrimena ga je uz nedvojbeno golem doprinost skandinavskoj i svjetskoj književnosti pratio glas čistunca. Njegova djela su budila maštu milijuna dice diljem svita, a kao dječak i sam sam zamišljao kako su pisana u toplini neke kolibe uz miris kave i kolača.

Uz njegove rečenice lako je pasti u sanjarenje, a samim tim i u zamku. Lako je svakom tko zađe u Kopenhagen zaključiti da priče nisu nastajale u takvom okruženju, jer je Hans dugo vrimena živia u Nyhavenu koji je u to vrime bia luka, a samim tim i četvrt crvenih svjetiljki. Drugim ričima, ništa od topline kolibe i mirisa kolača već uglavnom glasni, pijani mornari, smrad lošeg piva i zvukovi kupljenog seksa.

Pravi preokret u viđenju Hansovog života iz današnje perspektive se zbio početkom 2000-ih. U javnost su isplivala njegova ljubavna pisma, a onda i dnevnik. Andersen je i nakon toga ostao veliki pisac, ali njegova biografija nije više bila tako dosadna. Idealizirana slika djevca i čistunca dobila je novu, perverzniju komponentu.

Naime, prvo su pisma otkrila da je H.C. Andersen doduše u mladosti svojevoljno odbijao seksualni čin, no u postpubertetskim vrimenima steka je naviku da se nesritno zaljubi. Njegova najveća ljubav bila je po svemu sudeći djevoka milozvučnog imena Rigborg Voigt (probajte to naglas izgovorit). Ona je na Hansovu žalost srce dala drugom, a on je osta ko riba na suvom. Navodno su desecima godina kasnije očevici, dok je veliki Danac leža mrtav, na njegovim prsima našli njeno pismo.

Nakon toga Christian kreće u veliku seriju nesretnih ljubavi. Redom su ga odbijale Sophie,  kćer fizičara H.C. Oersteda, Luise Collins te operna pivačica Jenny Lind. Lindovu je nesritni Andersen pikira dugo vrimena. Znojia bi se bidan i šeta po sobi naglas uvježbavajući kako će je zaprosit, a onda bi se opet ustrtaria kad bi je vidia. Ipak jednog dana joj je na brzinu u ruku tutnia pismo u kojoj joj je napisa sve šta mu je bilo na umu i brzo šmugnia za kantun. Kao što pogađate, Lindova nije dilila njegove osjećaje pa je između turneja našla vrimena da mu ‘zatvori vrata’.

Nakon serije neuspjeha bit će i velikom Hansu išlo priko glave pa je vjerojatno pomislia ‘sve su one iste. Neću se njanci jednom više zajubit u ženu’. Sudeći po pismima, pribacia se u drugu ekipu no ni tu za njega nije bilo kruva. Zavodia je pismima jednog danskog plesaća, mladog vojvodu iz Weimara i Edvarda Collina.

No eto ni tu nije njegova naklonost naišla na plodno tlo i dobia je tek Collinovo pismo, toplo i puno razumjevanja u kojem je ovaj potražio najnježniji mogući način da ga odbije.

Nakon svega ovoga, za zaključit je da bi Andersenu najbolje bilo da je kocka kad ga već u ljubavi nije išlo.

No ni tu priči nije kraj, jer uz pisma pojavia se i dnevnik kojeg bi Željka Markić sigurno dočekala na nož. Naime, Andersen je u dnevniku otkrivao svoju perveznu stranu. Uz opise prilično lascivnih maštarija, imao je naviku da stavi bilješku svaki put kad bi masturbirao. A to je po broju crtica bilo često.

Također, otkrilo se da je tijekom svog boravka u Parizu često odlazio u bordele no ne kako bi se seksao s prostitutkama već kako bi s njima pričao, a onda u toplini svog doma upriličio solo party.

Neki su danski kulturnjaci po otkriću ovog dila Andersenovog života čak i predložili predstavu u kojoj će veliki pisac masturbirati na sceni. Ta ideja je otvoreno i s oduševljenjem prihvaćena od strane umjetničkog direktora HCA 2005. Larsa Seeberga te su navodno i konzultacije s danskom kraljicom prošle dobro. Što se dalje s predstavom događalo nisan uspia nać, ali u načelu nije ni bitno.

Vjerojatno su Danci pogledali predstavu, pljeskali i otišli kući bez da prosvjeduju pred zgradom parlamenta, a nisu ni srušili književnikove spomenike.

Spomenici su ostali na mistu. Ostala je nedirnuta i uspomena na sjajnog kniževnika, a možda su nedavni događaji dali i dozu ljudskosti njegovom herojskom statusu.

A ako vam Mala sirena i Ružno pače više nikad neće biti isti…e to mi je i bila namjera.

Oglasi

O autoru aldofranicevic

Novinar, wannabe putopisac i prije svega putnik...
Ovaj unos je objavljen u Nekategorizirano i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Ljubavni jadi H.C. Andersena

  1. Sjajno. Kako god, dobio je ljudsku stranu 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s