Ateist na Brdu križeva

Kao što san već par puta spomenia, nisan izdanak neke osobito religiozne familije. U duhu obiteljskog ekumenizma iman ja među svojim voljenim pretcima i pripadnika raznih vjerskih skupina, ali moji su se kontakti s ovim tipom duhovnosti, da se ne lažemo, uglavnom bili svedeni na pituravanje jaja, šporkavanje babine kužine, obilne ručkove za Božić i slučajne susrete s bogoslužjima tijekom ranih godina.

Ipak, kao skoro odrasli 28-godišnjak na svojim putovanjima ni pod koju cijenu ne zaobilazim sakralne objekte. Za nekog oni imaju religijsku važnost, a za mene estetsku.

Nisu samo Rusi rušili... znali su Litvanci prije i palit sviće na ovom mistu, ali nakon šta su drveni križi planili par puta zabranili su im takvu rabotu

Nisu samo Rusi rušili… znali su Litvanci prije i palit sviće na ovom mistu, ali nakon šta su drveni križi planili par puta zabranili su im takvu rabotu

Jednostavno ljudi su tisućama godina privrženi svojim bogovima i bez obzira žrtvovali im beštije,  klanjali se oni ili im se molili s vrimenom su im u čast izgradili neka od najveličanstvenijih spomenika.

S obzirom da sam do sad nešto i proputova, vidia san svašta, ali samo me dva puta na nekom mistu uvatia osjećaj respekta, divljenja i tihe jeze. Osjećaj da dišem duh nekog prošlog vrimena.

Prvi, i donedavno jednini, put mi se to dogodilo u nenadmašnoj istanbulskoj Aja Sofiji. Drugi put ni manje ni više nego ovde u Litvi na Brdu križeva.

Imali smo neka predavanja sve do kasnog popodneva, a onda su nas kolegice povele do mista na kojem su u zadnjih 150 godina Litvanci, ali i brojni drugi načičkali između dvista ijada i pola milijuna križeva razne veličine. Kažen između jer nisu ni domaći baš sigurni. Mislin, budimo realni ko bi sve to pribrojia. Trude se studenti Katoličko- bogoslovnog fakulteta u Šiauliaiu, ali čin oni završe brojanje moraju počet ponovo. Nešto ko naš popis stanovnika.

Križ na počasnom mistu isprid brda je isti onaj koji je prije više od 20 godina donira papa Ivan Pavao II

Križ na počasnom mistu isprid brda je isti onaj koji je prije više od 20 godina donira papa Ivan Pavao II

Sunce je lagano padalo, a misto je bilo prazno. Za turiste je kasno već. Nas petero smo šetali između ijada i ijada majušnih križeva, gospi svih boja i gigantskih raspela. Čak san slika i jedan u kenijskim bojama šta će mome afričkome prijatelju Emanuelu bit puno drago.

– Ima više priča  o tome kako je počelo, ali manje više se svi slažu da su prvi dani Brda križeva vezani za naš ustanak protiv Ruskog carstva tamo početkom 19.stoljeća (o.a. točnije 1831.). Digli su ih u čast poginulima. Ne znam jesu li tu pokopani, ali tako kažu. Inače ovakih mista je bilo po ciloj Litvi. Samo je ovaj preživia. Ovdje je bia zamak, tvrđava ranije, a kad je srušena ostalo je brdo s rupom u sredini…i onda smo mi okolo stavili križeve, priča Rasa, inače dugogodišnja radijska novinarka koja je spontano preuzela ulogu vodiča i pomalo nam otkrivala povist kombinirajući legendu i faktografiju.

Njena priča je polako krenula u detalje koje se ne da nać guglanjem, a išla je nekako ovako… nakon šta je Istočno Carstvo stavilo šapu na Baltik krajem 18.stoljeća Litvanci, koji su prije toga dugo godina u savezu s Poljacima bili bitna europska sila, našli su se u grubom položaju.

Trpili su oni okupatora niko vrime, a onda im prekipilo. Uzeli vile, lopate, maškline i mačeve i digli ustanak… Rusi ko Rusi, nikad nisu nešto bili naklonjeni pobunjenicima, ali kako u to vrime još nije bilo tenkova morali su zasukat rukave i u krvi udušit revolt.

Eto tako je na krvi, jadu i revoltu počelo nicat jedno od najneobičnijih hodočasničkih destinacija na Starom kontinentu.

Nije prošlo puno, svega 30-ak godina Litvanci su opet odlučili okušat sriću. Rusi opet na konje pa na Baltik. Priča je završila ka i puno puta prije i posli, a bidni domaćini opet potpisali kapitulaciju i nastavili u tuzi sadit raspela.

Cinici bi rekli, šta su ih sadili kad ne daju plod, ali Sabonisovi sunarodnjaci se s time ne bi složili. Malo po malo nakon 1.svjetskog rata i oni su se dokopali slobode…samo kad nekog neće srića, a još uz to i ‘Medu’ imaš za susida onda ti samostalnost u tim grubim vrimenima ne može dugo trajat.

Siauliai Arena and Hill of crosses 259

Malo Lenjin, malo Staljin i eto ti Litvanaca opet u državi s tovarušima koji ovog puta nisu samo mrko pogledavali prema njihovom nacionalizmu nego im je trn u oku bila i vjera.

– Znaš, tvrdoglav smo mi narod. Rusi su 4,5 puta došli s bagerima i sve ovo poravnali…ne bi proša dan, dva, oni bi se okrenili, a mi bi opet počeli dizat naše križeve. Sve više i više. Znali bi ih oborit i po pet ijada odjednom, a mi bi ih vratili odma tu noć makar 30-ak komada, furbasto se smijuljeći priča moja kolegica dok nam pokazuje di je prije 1993. govor drža papa Ivan Pavao II.

Igra mačke i miša je potrajala sve do pada željezne zavjese. Nakon šta je ‘ruski medo’ napokon otjeran, Brdo križeva je doživilo svoje zlatne godine (nema zlatnih križeva da ne bude zabune)… u samo desetljeće i po brojka se s 55 ijada popela za nekoliko puta.

Napravili su Litvanci i biznis od ovog, nešto ko Međugorci oko Gospe. Samo kod njih križevi uglavnom ne svitle. Grupe iz cilog svita hodočaste, a izgradili su i lipu crkvu koja, zanimljivo, nema križa već veliku punistru koja gleda na brdo. Ipak kako to biva u našin smišnim malim državama i kod njih su se javili razni redikuli sa svojim genijalnim idejama.

Tako je jedan biskup (nije Rus) pokaza odlučnu inicijativu da bagerima poravna ovo sveto misto i kako logika nalaže, izgradi crkvu.

Srića pametni Litvanci su ga odjebali pa od toga za sada nema ništa stoga će ovaj UNESCO-ov spomenik i dalje vjernicima nuditi utjehu i litavskim domoljubima ponos kakvu im ni jedna biskupova crkva ne bi prijuštila.

A i meni, nevirniku, je donia dva čuda – dokaz da postoji misto s više križeva nego šta je to makarska plaža u litnjim misecima i nezaboravan zalazak sunca od kojih prolaze trnci lipote i neke čudne jeze po cilome tilu.

A to je i zalazak o kojem pričam

A to je i zalazak o kojem pričam

Oglasi

O autoru aldofranicevic

Novinar, wannabe putopisac i prije svega putnik...
Ovaj unos je objavljen u Putovanja i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Ateist na Brdu križeva

  1. Povratni ping: Bila košulja pokrstila Litavce nekoliko puta | Dalmejšn lost in tranzlejšn

  2. Povratni ping: Riga: najluđa noć u gradu crkvi, namjernih požara i mraza | Dalmejšn lost in tranzlejšn

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s