Muke po Malti: Misterij minijaturnih Dalmatinki i otočkih antisportista

OLYMPUS DIGITAL CAMERA ‘Kako prepoznat Maltežanina?’ zjačia se iznad moje glave odma ujutro Galicijanac ili Galičanin kako god da se zove (ne da, da ga se zove Španjolcem) Javi. Šta ja znan sinko, nisan ni oči otvoria. Biće ga pitaš pasoš. Štajaznam. ‘Kako, kako’ nije odustaja, vrag ga dera. Ne znam brate pusti me da spavan. ‘Mali, crni, s trbuščićem i sisama’ uključia se jedini Maltežanin u sobi dok je četvrti član bez sluha pjevao u kupatilu. Bože dragi u kakvu san vriću brokava upa, palo mi je na pamet.

Nego vratimo se mi Maltežanima. Iako je ovaj opis iznimno diskriminirajuće zvučao prvog jutra, ispostavilo se da nije savim netočan. Maltežani su zbilja onizak narod. To najbolje oslikava činjenica da na inauguraciji nove predsjednice (čak druge) stajavši iza tridesetak ljudi sa svojih 170 sam bez problema mogao vidjeti plavu damu (blajhanu). U Hrvatskoj inače u takvim situacijama ne vidim dalje od nosa. Ovaj crnomanjasti narod neobične je konstitucije. Muški su pomalo debeljuškasti, a nerijetko imaju i jasno izražene grudi stoga uopće nije čudo šta ih nogomet ne ide. Tajna je u tome donekle da se zaista ne vole bavit sportom, a dijelom je i genetika kriva za njihove sportske blamaže.

Izminjalo se tu kod njih svakakvih vladara zadnjih ijadu godina i virujte niko od njih nije baš oličenje radnih navika. A i oni koji jesu nisu baš uspješne nogometne nacije… eto na primjer Englezi. S druge strane djevojke znaju biti iznimno lijepe. Naravno, ni njih ne krasi neka visina, ali kada izbjegnu zamku trbušastosti, a zadrže druge značajke svoga roda bivaju prilično atraktivne. S crnim izražajnim očima, tamnom puti i izrazitom željom da vrlo glasno naređuju podsjećaju na neku verziju minijaturnih Dalmatinki. OLYMPUS DIGITAL CAMERA No, iako se ne bi reklo na prvi pogled, Hrvati i Maltežani imaju par zajedničkih stvari. Na primjer pripadnici ovog malog otočnog naroda i dan danas čekaju da im hrvatski navijači vrate djelove nacionalnog stadiona koje su odnijeli nakon onog nesretnog remija i vječne sramote za naš nogomet. Taj djelić povijesti mi je uvijek fino služio kada bi se upoznavao s nekim novim tko, vidi vraga, nije znao gdje je moja domovina. Kad smo već kod sporta valja napomenuti da se trudim na ovakvim putovanjima za vrijeme dokolice širiti dobru sportsku tradiciju svog naroda.

Naravno, ne ide meni to uvik, al se trudim. Ovog puta sam to učinio u hostelskom bazenu, ili bolje rečeno, velikoj kadi s ledenom vodom u dvorištu. Malo je upeklo sunce pa smo Tunižani i ja okušali svoje vještine u vodenim skokovima što je izazvalo opće oduševljenje. Mislim da su se kladili ko će prvi izvuć ozljede opasni po život. Naravno, bijah to ja. Smrza san se ko pizda. Kao posljedica toga uslijedilo je prženje na suncu do iznemoglosti i izgoren nos. Moja put boje limuna nagrđena crvenilom priskrbila mi je nadimak Rudolph. Ipak spržena nosina mi je bila od neke koristi. Kad me Clayton pokupia autom kasnije tog dana bia san ko Čeh nakon sedmice ljetovanja u Baškoj Vodi.

Išli smo u malteško partijanersko središte. Klub do kluba, svakih 50 metara striptiz klub u koje vabe naivne turiste da ih ‘opljačkaju’ (evo još jedna sličnost s Lijepom našom) i rijeke ljudi u potrazi za jeftinim pićima i još jeftinijim provodom. Upravo mi je crveni nos priskrbio desetak danskih prijatelja i prijateljica. Naime, zbog tog šarmantnog detalja je cijela jedna ekskurzija iz Kopenhagena mislia da nam njihov kolega. Kad smo nakon par tura zaplesali na šipkama i zapalili podij, pomislio sam i ja. Zanimljivo, Maltežana ni za lijeka. Naravno, izuzev mog vjernog vodiča. OLYMPUS DIGITAL CAMERA Kako se ono kaže nakon reda partijanja red je i za kulturu. Dobro možda se ne kaže tako, ali ne zvuči loše. Ono što je loše kod te koncepcije je mamurluk, ali to nije tema. Idućeg dana, imao sam sreću da vidim najstarije hramove na svijetu. Naime, malo je poznato da na Malti postoje hramovi za koje se dugo mislilo da su ih izgradili divovi. Stariji su od piramida, a datiraju iz vremena od prije više od pet ijada godina. Meni ni na šta ne liče, ali oni kažu da je nešto na šemu hramova sunca. Ala Stonehenge, ali bolje i starije.

Uglavnom, nismo platili kartu nego smo se provukli ispod žice (nas 15) i prođirali po tom čudu arhitekture. Puno velikih stina, neke i po 20 tona teške, naslagane su u neke neobične formacije i podjeljene na pregrade. Lipo je složeno i stvarno je čudo ako su to neki pradavni Maltežani (ili divovi) stvarno poslagali. Naravno palo mi je na pamet da su ovi našli stine okolo i bagerom ih posložili pa sad uzimaju lovu, ali to se ne da provjerit. I na tom ljupkom lokalitetu mi je na pamet pala još jedna sličnost Maltežana s nama Hrvatima. Sitia san se kako smo jednom prilikom u osnovnoj u neki muzej auta i onda je jedan krkan iz D razreda sia na haubu Mercedesa iz 1916. Bia bi ga i ulupia da moj razrednik nije počea beštimat i idit se toliko da su mu se očale zamaglile.

I sad se vi pitate kakve veze ima jedan makarski redikul s Maltežanima i hramom. Pa eto ima. Kaže Mario (moj cimer sa sisama) da su tu u komoricama starim više od 5 ijada godina Maltežani znali radit piknike i roštiljat. A ludoga svita, bože moj. Samo da mi je znat šta se sve okretalo u tim komoricama. Sigurno nije samo piletina bila na ‘jelovniku’ za vedrih noći. P.S. Na povratku su Arapi opet pivali. Moram ih naučit Hajdukovu himnu pa da i ja guštam.

O autoru aldofranicevic

Novinar, wannabe putopisac i prije svega putnik...
Ovaj unos je objavljen u Putovanja i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s